Danas mi zvoni mob, ja se javim kad iz banke me zovu da dođem podići neki novac. Ja odem da vidim šta je jer ne očekujem nikakve pare.
Kažu oni meni poslano vam je oko 2,500 aud.. i pismo. Čitam i ne vjerujem. Kolega iz srednje škole koji nikad nije imao da sebi kupi sendvič, i kojem sam ja uvjek dao marku, dvije, da može sebi kupit i jesti. Suze su mi krenule kako me se sjetio, jer sam ja njega i bio zaboravio.
Živi u Australiji i tamo radi i ima porodicu. Ne mogu vam opisat taj osjećaj, ne zbog para, već što neko ima takvo srce…
Nema komentara:
Objavi komentar