Duga, teška i prebolna 2016-a godina. Borba za tatin život. Mjesecima bez trunke sna, prolivene rijeke suza, a samo jedna želja-
Da tata ozdravi. Svaki dan, zatvorena u 4 zida, lijući suzu za suzom, molila sam Boga za njegovo zdravlje.
Jedino što sam od Boga željela, nije mi se ostvarilo.
Te noći, najteže noći u mom životu, zazvoni telefon. Dižem slušalicu i iz bolnice javljaju da je umro.
Njegovo srce više nije izdržalo. Pogledah majku u oči- već je znala.
Noć kao godina i nikada bolnija. Svaki dan je sve teže, sve jače boli jer, neopisivo nedostaje.
Njegov zagrljaj, njegove šale i zagrljaj ruke masovne, sve to nedostaje.
Uskoro će biti 10 mjeseci a njega nema. Još uvijek čekam da pozvoni,
otvorim vrata i zagrlim ga i više nikada ne puštam.
Fali mi. Volim te tata
Nema komentara:
Objavi komentar